Aktuelno iz Hrvatske

Gospodarska kriza i otkazi



13.01.2009
Enis Zebić

Procjenjuje se da svjetska gospodarska kriza neće imati osjetnijeg utjecaja na mogući porast nezaposlenosti u Hrvatskoj. Kako god bilo, i sadašnjih 220 tisuća nezaposlenih su u nezavidnoj situaciji, a najozbiljniji je problem što ih je sve više srednje i starije dobi.

„Sve je lako kad si mlad“ – glasi stih iz popularne pjesme zagrebačkog benda Prljavo kazalište, a to pogotovo vrijedi – ako ste nezaposleni. Naš sugovornik u zagrebačkoj podružnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, dobro je upoznao čekaonice ove institucije:

Već četiri godine tražim posao. Po struci sam diplomirani ekonomist, sa stažom od 35 godina. Sad čekam privremenu penziju. Za ove četiri godine, nitko mi nikada nije ni ponudio neki kontakt s firmama, a kamoli da su mi našli posao.“

U Hrvatskoj imao oko 220 tisuća nezaposlenih, a problem je u tome što ih je sve veći broj srednje i starije dobi. Posla u Hrvatskoj ima, i to – prema podacima iz 2008. godine – najviše u trgovini, marketingu, informatici i građevinarstvu. O tome govori Nada Hrbud sa internet portala „MojPosao“ koji je već desetima tisuća ljudi pomogao u pronalaženju novog posla:

„Među najtraženija zanimanja su spadali prodavač, komercijalist, voditelj prodaje, zatim IT administrator, programer, prodajni predstavnik i tako dalje. Među deficitarna zanimanja, dakle zanimanja kojih nedostaje na tržištu rada, prema našim podacima su građevina i arhitektura, zatim zdravstvo i briga o ljepoti, te osobne usluge.“

Hoće li val otkaza, koji je već krenuo u Sjedinjenim Državama i zemljama zapadne Europe, zahvatiti i Hrvatsku? Za naš radio govori urednik poslovnog magazina „Forbes Hrvatska“ Viktor Vresnik:


„Hrvatska će vjerojatno biti zahvaćena znatno manje nego zemlje koje imaju puno jaču industriju. Međutim, sigurno je da nećemo ostati bez ikakvih poljedica.“


Naime, dojučerašnji veliki minus – a to je razmjerno slaba izvozna orijentacija hrvatskog gospodarstva sada postaje – bar u ovom segmentu – olakotna okolnost, jer je procjena da će najviše otkaza biti u izvozno orijentiranim tvrtkama, o čemu svjedoče i prvi otkazi u nekim istarskim tvrtkama, koje su radile dijelove za njemačku auto-industriju. Nekoliko stotina otkaza podijeljeno je i u jednom lancu maloprodaje u stranom vlasništvu, koji očekuje pad prometa. Analitičar u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske Domagoj Federbar o perspektivama zaposlenih u trgovini:


„Medijski udari u zadnja dva mjeseca o velikoj krizi i o financijskim problemima svih država u svijetu, direktno utječu na smanjenje potrošnje građana koji očekuju smanjenje svojih prihoda u budućnosti. A to smanjenje potrošnje dovodi do ukidanja određenih radnih mjesta, pogotovo u sektoru trgovine.“


Procjene efekata krize na zapošljavanje su od ocjene da neće biti nikakvog učinka, pa do katastrofičnih najava o novih pedesetak tisuća nezaposlenih. Analitičar Federbar kaže kako u Hrvatskoj svake godine, i inače po završetku turističke sezone pa do kraja godine, raste broj nezaposlenih:

„I bez ove krize, povećava se broj nezaposlenih osoba za otprilike tridesetak tisuća. Sve preko toga će biti utjecaj globalne gospodarske krize u Hrvatskoj.“


U Samostalnom sindikatu ne očekuju neki osjetniji porast nezaposlenosti uzrokovan krizom. Bude li tako, našim sugovornicima sa Zavoda za zapošljavanje, ipak se neće smanjiti šanse za nalaženje novog posla. Neka im je sa srećom:


„Ja sam po struci ekonomist, već četiri godine tražim posao. U početku su mi na burzi ponudili jedan-dva posla, ali mi nisu odgovarali.“

„Na burzi sam već sedam godina. Po struci sam ugostiteljski djelatnik odnosno kuhar.“


Da li radite negdje ljeti?


„U ovim godinama – teško. Imam preko 60 godina.“

Hrvatska kao regionalno središte za plin


Hrvatski predsjednik, Stjepan Mesić, podsjetio je sinoć na ideju od prije nekoliko godina i mogućem dovoženju plina brodovima iz Qatara

12.01.2009
Ankica Barbir-Mladinović

Hrvatska bi mogla postati regionalno središte za dobavljanje plina jer ima more i potencijalne terminale, tvrde energetski stručnjaci u Hrvatskoj , a u moguću regionalnu suradnju na tom strateškom projektu mogle bi se, tvrde neki, uključiti ne samo države bivše Jugoslavije, već i ostali susjedi, kao Mađarska.

U aktualnoj krizi s dobavom plina iz Rusije hrvatski predsjednik Stjepan Mesić podsjetio je sinoć u središnjem dnevniku Hrvatske televizije na ideju od prije nekoliko godina i mogućem dovoženju plina brodovima iz Qatara, odnosno, ulaganju u ukapljeni plin u čemu bi mogle sudjelovati i Hrvatskoj susjedne zemlje, konkretno Bosna i Hercegovina.

„Pa, ja bih vrlo rado prihvatio da naša jedna delegacija stručnjaka i Hrvatske i Bosne i Hercegovine otputuje u Qatar, da pozovu qatarske stručnjake da dođu k nama i da još jednom izanaliziraju i jednu i drugu lokaciju.“



Riječ je o LNG terminalu na Krku, ali i potencijalnom u Pločama iz kojeg bi se mogla opskrbljivati i šira regija.



„Ja sam razgovarao i s premijerom Sanaderom i on se slaže da bi bilo dobro nastaviti razgovore s Qatarom, ali da se prvo vidi što je s ovim domaćim, odnosno europskim konzorcijem.“



Glasnogovornik Ministarstva gospodarstva Tomislav Mazale podsjeća da je u Hrvatskoj upravo u toku javna rasprava o energetskoj strategiji koja obuhvaća i Adria LNG terminal na otoku Krku ,kao najpovoljniju lokaciju, a i nove dobavne pravce plinovodima, prije svega iz Kaspijskog bazena:



„Taj ,Adria LNG, konzorcij već je formiran, a čine ga najveće europske energetske kompanije. Dakle,to je u završnoj fazi i pitanje je koliko bi se sad taj Qatar uklopio u to i koliko bi ga članice Konzorcija i prihvatile. Međutim, u svakom slučaju tu ostaje mogućnost dogovaranja plina iz Qatara , dakle, da se ugovara plin iz Qatara koji bi se preko budućeg LNG terminala transportirao u Europu.“



Ni energetski strucnjak dr Tonči Tadić iz zagrebačkog Instituta Rudjer Bošković ne vidi ništa loše u plinu iz Qatara, ali podsjeća da su LNG terminali i dovoženje plina brodovima uvijek skuplji od plinovoda:



„Dakle, kad je riječ o nekakvom zajedničkom terminalu koji bi, recimo, bio rađen s BiH koja je u ovom trenutku ostala apsolutno ostakla bez izvora plina, onda i tu treba biti načisto što je čiji udio, tko sve investira u gradnju terminala, čije je terminal vlasništvo, on bi morao biti definitvno vlasništvo Hrvatske i podlijegati apsolutno hrvatskim zakonima, tko provodi daljnju distribuciju plina i, naravno, može li svaka strana zasebno dogovarati daljnje izvore plin za taj terminal. Drugo, potpuno je nejasno zašto u to uključiti samo spomenute države kad interes za kupnju takvog plina, preko te mreže, mogu imati i Madjari, pa i Slovaci, a čak i Česi.“



Direktor za razvoj Plinacra, hrvatske tvrtke koja se bavi transportom plina Goran Frančić podsjeca na projekt Jonsko-jadranskog plinovoda kojem je, uz Hrvatsku, Albaniju i Crnu Goru, sa zadrškom, ali, nedavno, ipak, pristupila i Bosna i Hercegovina:



«A povezivanjem na Jonsko-Jadranski plinovod, ono što je suština i nama, u našim planovima, je mogućnost transportiranja odnosno dobave plina iz Kaspijske regije za područje Jugoistočne Europe, kako same Albanije gdje bi se, eventualno, priključili, tako i Crne Gore i Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Pa, čak, u jednom optimističnom scenariju, kroz taj Jonsko-Jadranski plinovod bi određene količine plina mogle ići i dalje u tranzitu, za Zapadnu Europu.»

Hrvatska pred raspadom elektro-sistema



Ruski gas, koji je jutros puštem prema Evropi, u Hrvatsku će, u najboljem slučaju, stići do kraja sedmice, do kada treba izdržati sa sve manjim zalihama tog energenta.

Pored toga, Hrvatska elektroprivreda (HEP), koja danas očekuje obaranje rekorda u potrošnji struje, ne isključuje ni mogućnost raspada elektroenergetskog sistema.

Zbog nezapamćene navale građana na električne grejalice, izazvane strahom od potpunog isključivanja plina domaćinstvima, ili potrebom zagrevanja radnih prostora tamo gde je gas isključen, HEP očekuje da bi danas mogao biti srušen rekord u potrošnji električne energije od 18. decembra 2007. koji je tada iznosio 61.075 megavat sati.

Što se tiče nestanka struje zbog preopterećenja, HEP ističe da su spremni na sve mogućnosti, uz na
du da to, ipak, neće da se desi.

Najveća potrošnja zabeležena je u petak, kada je potrošeno 60.099 megavat sati, ali je elektroenergetski sistem to podneo, možda i zato što je deo zaposlenih bio na godišnjim odmorima.

Kako do kraja sedmice neće biti ruskog gasa, interventni uvoz gasa od 40.000 kubika na čas preko jedne nemačke kompanije, koji je počeo u subotu, produžen je za još tri dana.

Istovremeno i Italijani ustupaju deo svoje proizvodnje gasa s nalazišta u severnom Jadranu, koji iznosi 30.000 kubika na čas.

Problem je što zbog sve manjih količina gasa, uvezeni gas uglavnom služi za održavanja pritiska u cevima.

Isključivanje svih potrošača osim domaćinstava, bolnica, škola i dečjih vrtića, kao i fabrika gde bi nestanak plina uzrokovao milionske štete, nastavlja se i danas.

Pojedina preduzeća kao fabrika akumulatora "Munja" već su najavila milionske štete zbog smrzavanja i pucanja cevi i mašina, dok su neke prodavnice i trgovački centri, kao što je zagrebačka "Nama" skratili radno vreme do 15, umesto do 20 časova.

I u "Nami" se najviše traže grejalice i radijatori, i to, čak, deset puta više nego što je uobičajeno, tako da je u samo nekoliko dana prodano preko hiljadu grejnih tela.

"Spor Hrvatske i Slovenije pred Haški sud "



Slovenija pritiska Hrvatsku zato što smatra da će Hrvatska popustiti zbog strateškog cilja ulaska u EU, ali tako neće biti, izjavio je hrvatski predsednik Stjepan Mesić.

On je "Slobodnoj Dalmaciji" izjavio da su u hrvatsko-slovenačkom sporu bitne dve činjenice, a to je da obe strane imaju argumentaciju od koje neće odustati, s tim da Slovenija ne poštuje notorne činjenice u tom sporu.

"Hrvatski je interes da ostaje granična zemlja s Italijom, a ako bi se promenila morska granica, Hrvatska bi bila prikraćena za granicu s Italijom, a to sebi ne može dozvoliti", istakao je Mesić i dodao da bi najlogičnije rešenje tog spora bio odlazak u Međunarodni sud pravde u Hagu.

Mesić je rekao i da je Slovenija problem Brisela, pitajući se do kada će Evropa tolerisati "slovenačko maltretiranje Hrvatske"?

Nema logike da se Hrvatskoj, zbog bilateralnog spora, blokira ulazak u Uniju, rekao je Mesić i dodao da Slovenija zaustavlja milenijumski poduhvat udruživanja koji je interes cele Europe.

Posao Hrvatske u ovom trenutku da ispunjava potrebne uslove i standarde za ulazak u EU, kazao je Mesić.

Hrvatski anticionisti najavili napade na Jevreje

Nepoznati pokret "Hrvatski anticionisti" najavio napade na jevrejske organizacije u Zagrebu i Hrvatskoj. Pretnje prijavljene policiji.



Do sada nepoznata organizacija pod imenom "Hrvatski anticionisti" najavila je da planira napade na "židovske organizacije" u Hrvatskoj kao odgovor na vojnu ofanzivu Izraela na Pojas Gaze, piše internet sajt "Indeks".

"Želimo da poručimo svim članovima Margelovog instituta da nas zastrašivanja i prijave policiji neće sprečiti u daljnjoj internetskoj aktivnosti usmerenoj protiv svih oblika jevrejskih ekstremizama, posebno cionizma", navodi se u internet poruci koja je poslata Margelovom institutu u Zagrebu.

U poruci se najavljuje kako će ta organizacija "kao odgovor na aktuelno jevrejsko divljaštvo nad Palestincima u Gazi, pojačati svoje beskompromisno virtuelno delovanje u hrvatskim medijima i na forumima i podići ih na dosad neviđeni nivo".

Direktor jevrejske nevladine organizacije Margelov institut Alen Budaj rekao je da su pretnje odmah prijavljene, a poruka je predata zagrebačkoj policiji, zajedno sa adresama internet servera sa kojeg je stigla elektronska pošta.

Nazire se "zatopljivanje" odnosa sa Srbijom

Spor sa Slovenijom okreće Hrvatsku intenzivnije drugim susjedima. U službenom posjetu Zagrebu bio je crnogorski ministar vanjskih poslova, Milan Roćen. Potvrđena je odlična suradnja dviju zemalja, a nakon dužeg vremena, nazire se i lagano "zatopljivanje" odnosa Hrvatske i Srbije.


Predsjednik Srbije Boris Tadić i predsjednik Hrvatske Stipe Mesić

U izjavi hrvatskog premijera Ive Sanadera, kako se ovih dana u jeku krize s plinom čuo i s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem, hrvatski analitičari vide znakove "zatopljivanja" odnosa između Zagreba i Beograda.


Novinarka Večernjeg lista, Deana Knežević, koja godinama prati rad hrvatske Vlade:

"Koliko znam, čak su oba ureda usuglasila tekst tih priopćenja za javnost i obojici je bilo stalo da javnost zna da su oni telefonski kontaktirali i o čemu su kontaktirali. Pretpostavljam da kontaktiraju i u nekim neslužbenim kontaktima."


Knežević podsjeća da je hrvatski premijer još krajem prošle godine izjavio da je spreman za posjet Beogradu i to u jeku najoštrijih izjava o hrvatskoj tužbi i srbijanskoj protutužbi za genocid:

"Još krajem studenog prošle godine je hrvatski premijer održao jedno predavanje u Njemačkoj, kada je rekao da je spreman ponovo otići u Srbiju i raščistiti neke nataložene sporove koji su intenzivnije krenuli nakon što je Hrvatska priznala nezavisnost Kosova. Nekoliko mjeseci nakon toga Srbija nije imala poslanika u Hrvatskoj. Vjerojatno da na to njegovo intenzivnije kretanje u regiji ima utjecaja trenutno lošiji odnosi sa Slovenijom."


Iako zasad nema pojedinosti, neki izvori bliski hrvatskoj Vladi kažu da bi se novi posjet hrvatskog premijera Srbiji mogao dogoditi vrlo skoro, a neki da se na njemu "tek radi":


"Službena Hrvatska je oko toga jako suzdržana i ne istrčava ni sa kakvim informacijama."

Roćen: CG i Hrvatska mogu poslužiti kao primjer odličnih odnosa



Inače u Zagrebu je u srijedu u službenom posjetu bio crnogorski ministar vanjskih poslova, Milan Roćen. Primili su ga najviši hrvatski dužnosnici, a sastalo se i mješovito hrvatsko-crnogorskog povjerenstvo za pripremu pravnog postupka za razgraničenje Hrvatske i Crne Gore na moru pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.
Hrvatski ministar vanjskih poslova i europskih integracija, Gordan Jandroković, poručio je nakon sastanka kako upravo Zagreb i Podgorica pokazuju da se i zahtjevna razgraničenja među državama mogu rješavati na obostrano prihvatljiv način:

"Svi mi imamo svoje nacionalne interese i nacionalne ciljeve, ali je važno da ih ostvarujemo na civiliziran, demokratski i evropski način."


Malo je država u regiji koje imaju tako česte susrete i odnose međusobnog poštovanja, naglasio je i crnogorski ministar vanjskih poslova, Milan Roćen:

"Crna Gora i Hrvatska mogu poslužiti kao primjer odličnih odnosa, imajući u vidu veoma složeno nasljeđe iz naše nedavne prošlosti."


Intenziviranje diplomatskih kontakata Hrvatske sa ostalim susjedima u regiji, analitičar Davor Gjenero ne tumači samo usijanim odnosima sa Slovenijom i željom Hrvatske da pokaže kako nije "u svađi sa svim svojim susjedima", što su nedavno, u jeku međusobnih optužbi, ustvrdili Slovenci:

"Ne bih išao na takvu simplifikaciju, ali naravno da u njoj uvijek ima i nešto istine. Hrvatska u svom pred-pristupnom aranžmanu sa Evropskom unijom ima obavezu regionalne suradnje. U razdoblju koje je iza nas postojale su neke prepreke toj uspješnoj regionalnoj suradnji i te prepreke su prevladane. Mislim da je ovo dobar znak i za Hrvatsku i za regiju."


Ravnatelj Uprave za susjedne zemlje i Jugoistočnu Europu u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova, Davor Vidiš:

"Mislim da ćemo sada imati jedan uzlet i prema regiji i mi ćemo polako početi postavljati ta pitanja otvorena, prije svega kada je riječ o granici. Ako se već kompariramo sa Slovenijom, Slovenija ima četiri granice i jednu AVNOJ-sku, a mi imamo šest granica od čega četiri su AVNOJ-ske. Paralelno će se raditi na rješavanju svih preostalih otvorenih pitanja - od kojih je većina posljedica raspada bivše države

Hrvatska i Crna Gora o granici na moru

Ministar inostranih poslova Crne Gore Milan Roćen razgovarao sa hrvatskim zvaničnicima o granici na moru imeđu dve države i unapređenju odnosa dveju zemalja.



Pitanje razgraničenja Hrvatske i Crne Gore na moru bile su glavne teme o kojima je crnogorski šef diplomatije Milan Roćen razgovarao danas sa hrvatskim predsednikom Stjepanom Mesićem i svojim kolegom Gordanom Jandrokovićem.

Roćen i Jandroković su se složili oko toga da se pitanje razgraničenja na moru uradi u duhu dobrosusedskih odnosa, "na civilizovan i evropski način".

Pre susreta dvojice ministara održan je prvi sastanak Mešovite hrvatsko-crnogorske komisije za pripremu tog pravnog postupka pred Međunarodnim sudom pravde, kojim je predsedao Jandroković.

Hrvatska i Crna Gora imaju privremeni granični režim zato što je još na snazi privremeni sporazum o granici na moru (Prevlaka), koji je hrvatska vlada u decembru 2002. potpisala s tadašnjom Saveznom Republikom Jugoslavijom.

Gordan Jandroković rekao je, posle sastanka, da se privremeni režim želi učiniti trajnim tako da obe strane budu zadovoljne i dodao da ne treba povezivati pitanje razgraničenja Hrvatske sa Crnom Gorom i sa Slovenijom.

Roćen je izjavio da su na sastanku dogovorene metode rada, odnosno tehnička pitanja, pri čemu su obe strane pokazale dobru volju, da se u duhu dobrosusedskih odnosa oseteljiva pitanja rešavaju na civilizovan način - dijalogom po najvišim evropskim standardima.

Dobri odnosi dve zemlje

Dvojica ministara su ocenili bilateralne odnose odličnim, a potpisan je i sporazum o međusobnoj zaštiti manjina - hrvatske u Crnoj Gori i crnogorske u Hrvatskoj koje, kako je rečeno, imaju visok nivo zajamčenih prava, ali se sporazumom daje dodatni pravni okvir i pravna zaštita.

Roćen se u Zagrebu sastao i s predsednikom Stjepanom Mesićem sa kojim je potvrdio da su odnosi dve zemlje vrlo dobri i u stalnom usponu i da značajno doprinose stabilnosti regiona.

Kako je saopšteno iz kabineta predsednika Hrvatske, Mesić i Roćen su se složili da bilateralni odnosi najbolje napreduju u ekonomiji.

Istaknuto je da su hrvatska ulaganja u Crnu Goru duplirana, kao i da se radi o dugoročnim poslovima jer Crna Gora počinje važne infrastrukturne projekte.

Mesić je naglasio spremnost Hrvatske da pomogne Crnoj Gori na putu u evroatlantske integracije.

Hrvatski premijer je prihvatio poziv crnogorskog kolege Mila Đukanovića, koji je preneo Roćen, da uskoro poseti Crnu Goru.

Hrvatska odbacuje ocjenu o ekonomskim slobodama



U najnovijem istraživanju stupnja ekonomskih sloboda Wall Street Journala i The Heritage Foundation, Hrvatska je 116. od 179 ocjenjivanih država svijeta, i najlošije rangirana država jugoistočne Europe. Hrvatske vlasti nimalo se ne uzbuđuju ovom ocjenom, a analitičari tu ocjenu uzimaju s velikom rezervom.

Hrvatska je po stupnju ekonomskih sloboda ocijenjena kao uglavnom neslobodna ekonomija, ocjenjuje se u najnovijem neoliberalno intoniranom izvješću The Heritage Foundation i Wall Street Journala, koje u Hrvatskoj provodi udruga Adriatic Institute. Sa 113. mjesta u 2008. godini, pala je na 116. mjesto u ovoj godini i zauzima 38. mjesto među 43 europske zemlje, kazala je predsjednica Adriatic Institute Nataša Srdoč:

„Njezina ukupna ocjena je daleko ispod regionalnog prosjeka. U indeksu ekonomske slobode za 2009. godinu, Hrvatska je ocijenjena čak u četiri kategorije kao represivna ekonomija. To su ocjene za veličinu države, za vlasnička prava i vladavinu prava, slobodu od korupcije i prvi puta za radne slobode. U području radne slobode se ove godine ocjena pogoršala za Hrvatsku.“


Hrvatska vlada nimalo se ne uzbuđuje zbog ove ocjene. Za naš radio govori glasnogovornik Ministarstva gospodarstva Tomislav Mazal:

„Ideje neoliberalnog kapitalizma su svijet dovele do današnje najveće gospodarske krize u povijesti. Tako da rang liste promotora takvih ideja nama zaista ništa ne znače. A kao činjenicu da Hrvatska zaista ide dobrim smjerom mogu istaknuti nedavno provedenu veliku anketu na hrvatskim sveučilištima, gdje se čak 73 posto hrvatskih apsolvenata izjasnilo da bi radije ostali i radili u Hrvatskoj nego otišli u inozemstvo.“


Ocjene iz ovog izvješća odbacuje u izjavi za naš radio i jedan od doajena ekonomske misli u Hrvatskoj, profesor na učilištu VERN Dražen Kalođera:

„Ako se ekonomska sloboda definira kao nezavisno djelovanje od države, onda je to možda tako. Ali ako se jedna pravilna intervencija države smatra kao sputavanje države – to je pogrešno. Ja se ne bih složio s tim izvještajem o ekonomskim slobodama.“


Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže za naš radio da je nakon razbuktavanja svjetske krize nemoguće koristiti neoliberalni pristup u ocjeni nekog gospodarstva:

„Zbog toga tak izvještaj iznosi potpuno paradoksalne nalaze da je hrvatska ekonomija manje slobodna za poduzetnike, odnosno manje liberalna od ekonomija nekih drugih zemalja poput Kambodže ili Mozambika, pa i Srbije. Što je, ne samo nerelevantno, nego i smiješno. Hrvatska ekonomija je u zadnjih nekoliko godina snažno napredovala u smislu prilagođavanja standardima Evropske unije.“


Na tragu primjedbi iz ovog izvješća, Novotny podsjeća kako pred hrvatskom vladom tek predstoje ozbiljne i nužne reforme uprave, pravosudnog aparata i radnog zakonodavstva, upozoravajući da u europskoj tradiciji socijalnog dijaloga i naglašene socijalne funkcije države nema mjesta za apsolutni ekonomski liberalizam.


Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, u izjavi za naš radio podupire ocjene iz istraživanja o velikoj opasnosti od korupcije i sporoj i neefikasnoj birokraciji, ali oštro odbacuje kritike da hrvatsko radno zakonodavstvo ugrožava ekonomske slobode:

„Ali ovo ostalo, što se tiče postavljanja stvari da treba dati slobode kapitalu, da radnika treba staviti na razinu potrošne robe, to ne možemo prihvatiti, baš zbog toga što je to, prvo, suprotno našem promišljanju kako treba urediti gospodarstvo i tržište rada. I drugo, ta koncepcija je izgubila. To se najbolje vidi po tome što je cijela ova svjetska kriza izazvana upravo zbog takve koncepcije.“


I analitičar Saveza samostalnih sindikata Domagoj Federbar, u izjavi za naš radio odbacuje kritike da su radnja prava prevelika, kao i zahtjev za uvođenjem jedinstvene stope poreza i daljom liberalizacijom poreznog sustava:

„Jedinstvena stopa poreza bi neposredno utjecala na one koji imaju najniža primanja, jer bi se uvođenjem jedinstvene stope poreza najniža plata još više smanjila. Zbog toga mislim da se postojeća fiskala sloboda ne bi trebala dalje liberalizirati.“

Sanaderu i ekipi veće plaće: "Mi bismo se odrekli povišice, ali kako?!"




"RADIJE bih radio za upola manju plaću nego što radim ovdje za 16 tisuća kuna, ali sam prihvatio ovaj posao da bih probao nešto novo. Ako vam je radni dan 14 ili 16 sati i ako sam dostupan u 9 sati ujutro i u ponoć onda mojih 16 tisuća kuna nije puno. Pokušavamo stvoriti famu u društvu kao da su državni dužnosnici nekakva kasta za sebe, ili elita, da žive na visokoj nozi...", privatno je mišljenje jednog vladinog dužnosnika koji ne želi biti imenovan u medijima kada nudi svoje objašnjenje zašto razumije što se Vlada i drugi dužnosnici nisu solidarizirali s pukom kojemu u ovoj godini osim smrzavanja, povećanih kredita na kamate i otkaza, prijete sve ostale radosti ekonomske krize.
Podsjetimo, unatoč pozivima na stezanje remena, svim državnim dužnosnicima i službenicima od ovoga je mjeseca povećana plaća za 6 posto. To je zato što sindikati jednostavno nisu htjeli odustati od obećanja iz 2006. da će im se svake godine povećavati plaća za toliki postotak, pa je Vlada u prosincu bila prisiljena to prihvatiti i po cijenu ulaska u veći deficit proračuna.

No, činjenica je da je isti taj puk, u jeku poskupljenja zbog cijena naftnih derivata kada su režije i hrana "popapale" dodatnih nekoliko postotaka plaće prosječnog hrvatskog građanina, nemoćno promatrao kako se predsjednicima Sabora, Vlade i Republike, Luki Bebiću, Ivi Sanaderu i Stjepanu Mesiću, plaće rasle za između 7.500 i 3.500 kuna. I sada se ponavlja da im plaća raste za više od tisuću kuna.
Glasnogovornik Vlade Zlatko Mehun kaže da se onog povećanja ne sjeća jer tada nije radio u Vladi nego Ministarstvu unutarnjih poslova. Što se ovog povećanja plaće tiče, ovako odgovara kada ga pitate kako to da se najbolje plaćeni državni dužnosnici u najgoroj financijskoj godini nisu ni mrvicu solidarizirali sa pukom:

"Kriva vam je postavka! Ne možete tako govoriti jer je Vlada bila ta koja je bila da se kolektivni ugovor suspendira i da ne rastu plaće. Da je došlo do tužbe zbog nepoštivanja kolektivnog ugovora štete bi bile daleko veće", kaže glasnogovornik Vlade. Da bi se zamrznule plaće državnim dužnosnicima, a ne i službenicima, objašnjava, potrebne su promjene kompletnog sustava plaća.

Da bi se solidarizirali s pukom, potrebno je puno, puno komplikacija i truda

"Na primjer, koeficijenata složenosti rada koji se povećava kod zahtjevnijih dužnosti itd., itd., o čemu se može raspravljati, ali to narušava ukupnost odnosa funkcioniranja sustava državne uprave kada su u pitanju koeficijenti i sve ostalo što uz to ide", kaže Mehun.

No, premijer Sanader se i u puno kompleksnijim situacijama pojavljuje kao deus ex machina i jednim pucanjem prstiju odnosi probleme, bili oni povećanje kamata na kredite ili prikazivanje "Bakhi" na Splitskom ljetu, primijetili smo.

"Nije nikakav problem odreći se plaće, međutim, temeljem kojeg pravnog akta? A znamo kakav je mehanizam izračuna plaća. Kako odrediti tko će se odreći, a tko se neće odreći povećanja plaće? Tu nisu samo premijer, predsjednik i predsjednik Sabora, tu su i suci i dugi niz državnih dužnosnika", argumentira glasnogovornik Vlade.

Veliki napori, pa je lakše zažmiriti


Mogućnost da taj cenzus bude dobra volja pojedinog dužnosnika, kao što se to događalo vani, primjerice, kod dužnosnika u Velikoj Britaniji ili pak menadžera tvrtke General Motors, Mehun dalje nije htio komentirati.

"Plaća od 15 do 20 tisuća kolika je kod državnih dužnosnika, za sve te velike napore, a ne radi se nikada o 8 radnih sati, a da ne kažem da nemate familijarnog ili nekakvog drugog života, onda mislim da to stvarno nije puno. U nekim tvrtkama neki imaju puno više, ali nećemo se uspoređivati", kaže naš sugovornik s početka priče.

Slocean umjesto Slovenije: "Evo vam more, jebalo vas more"




POTAKNUTO slovenskom blokadom hrvatskih pristupnih pregovora za priključenje Europskoj uniji, hrvatsko je iseljeništvo na originalan način odgovorilo zlobnim hrvatskim susjedima Slovencima - novom kartom Slovenije.

Naime, među hrvatskim iseljenicima kruži nova karta Slovenije radnoga naziva "Evo vam more, jebalo vas more" prema kojoj je Slovenija doslovno preplavljena. Jedini kopneni dijelovi "novoimenovane" države Slocean su Maribor i Ljubljana, a slovenskim susjedima prema ovom nacrtu ne bi trebalo nedostajati plavih prostranstava.

"Ironičan je to odgovor na slovenske opstrukcije, ali i poruka da hrvatsko iseljeništvo, za razliku od službene politike u oličenju premijera Sanadera, ima znanja i hrabrosti suprotstaviti se Slovencima", piše Brazda.ba

- preuzeto sa Index.hr

U Rijeci uhapšen visoki policijski zvaničnik BiH

U Rijeci uhvaćen Vjekoslav Vujović, rukovodioc Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i terorizma u Ministarstvu bezbednosti Bosne i Hercegovine. Prema nezvaničnim informacijama, Vuković uhapšen zbog prodaje oružja.



Hrvatska policija Rijeci je uhapsila Vjekoslava Vukovića, rukovodioca Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i terorizma u Ministarstvu bezbednosti Bosne i Hercegovine.

O hapšenju Vukovića hrvatski ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko telefonom je obavestio ministra bezbednosti BiH Tarika Sadovića, saopšteno je iz Sadovićevog kabineta.

Sadović je potvrdio Srni da je Vuković, uhapšen u Rijeci i izrazio uverenje da mu je već određen pritvor.

"Prema nezvaničnim informacijama, koje imam, Vuković je uhapšen jer je trebalo da proda oružje osobi koja je planirala da izvrši neko krivično delo, a koja je ranije pritvorena", rekao je Sadović.

Napomenuo da Ministarstvo još nije dobilo zvanično obaveštenje hrvatskih vlasti o ovom slučaju i dodao da veruje da je Vuković već upućen istražnom sudiji koji mu je odredio pritvor.

"Vuković ima dvojno državljanstvo sa Hrvatskom i još je rano govoriti čije će pravosudne institucije procesuirati ovaj slučaj", istakao je Sadović i dodao da je o ovom slučaju obavestio i ministra inostranih poslova BiH Svena Alkalaja.

Sadović je naveo da Vuković juče nije došao na posao, te da je u Rijeku otišao službenim vozilom.

Portparol Ministarstva inostranih poslova BiH Zlatan Burzić rekao je Srni da Ministarstvo još nije dobilo nikakvu zvaničnu informaciju hrvatskih vlasti o ovom slučaju, te da o Vukovićevom hapšenju ima samo nezvanične informacije.

Hrvatska policija je nezvanično potvrdila hapšenje ističući da je u toku kriminalistička obrada i da se o razlozima i detaljima hapšenja za sada ne može govoriti.

Mediji u Hrvatskoj javljaju da je Vuković uhapšen zbog sumnji da je posredovao u naručenom ubistvu u Rijeci koje je hrvatska policija sprečila pre nekoliko meseci.

vedrana_zg ::

bla, bla, bla ... hrvatsko je iseljeništvo na originalan način odgovorilo ... bla, bla, bla

originalno moj kurac ... ideju su ukrali Jelinčiču

Zagreb - bomba - krater - more

Problemi domaćih proizvođača biogoriva

Domaća proizvodnja biogoriva je izvor energije koji je uvijek pri ruci, sirovine se nabavlja na domaćem tržištu i njegovo korištenje ne ovisi ni o Rusima ni o Ukrajincima. Međutim, proizvođači biogoriva su u Hrvatskoj rijetke ptice i ne cvatu im ruže.



„Modibit“ iz Ozlja je među rijetkim hrvatskim proizvođačima biodiesela. Međutim, ima problema sa plasmanom na tržište Hrvatske, kaže za naš radio tehnički direktor „Modibita“ Janko Muše, i to zbog nedorečene regulative. Naime, uredba i pravilnik koji određuju pravila puštanja biodiesela na tržište uređuju i postepeno povećavanje postotka biodiesela koji se treba umiješati u dieselsko gorivo. Naime, u većini zemalja zakon propisuje da se u euro-diesel umiješa između četiri i sedam posto biodiesela. Međutim, žali nam se inženjer Muše, nema kaznenih odredbi ako se to ne poštuje:

Distributeri dizelskog goriva se jednostavno oglušuju o pravilnik i ne umješavaju dizelsko gorivo. Tako da to tržište, koje je naše, mi jednostavno ne konzumiramo."


Virovitički „Vitrex“ proizvodi biogorivo iz otpadnog jestivog ulja koje sakuplja po cijeloj zemlji. Marketa Laklija iz „Vitrexa“ priča nam o još jednoj pravnoj nedorečenosti, i o tome kako hrvatska država ne štiti domaće proizvođače toliko potrebne energije, koja je u ovom slučaju dobivena i po najvišim ekološkim standardima. Naime, da proizvođači biodiesela ne otkupljuju otpadno jestivo ulje, ugostitelji bi ga i dalje bacali u kanalizaciju, more ili obližnju rijeku. Međutim, kako je zakon nedorečen, potpuno je svejedno hoće li biodiesel koji se troši u Hrvatskoj biti domaće proizvodnje ili iz uvoza:

„Hrvatska mora staviti u promet određenu količinu biogoriva, dakle mora ga otkupiti od hrvatskih proizvođača.“


Ako poljodjelci uzgajaju uljanu repicu za proizvodnju biodiesela, dobit će poticaje i od države i od županije, kao što je slučaj u Sisačko-moslavačkoj županiji. Za razliku od njih, proizvođači biodiesela prepušteni su nedorečenim zakonima i konkurenciji tisuću puta moćnije naftne industrije. Država ne podupire dovoljno proizvođače biodiesela, rezignirano zaključuje direktor „Vitrexa“ Marijan Keserica:


„Kad jednom krenete u tom, jednostavno ste prepušteni sami sebi. Opstanak na tržištu je stvar snalaženja i velikog umijeća. Nema potpore, nema ničeg posebnog.“


Poseban je apsurd što nitko nije bio zainteresiran da naruči i plati istraživanje – koja bi biljna kultura bila optimalna za uzgoj u hrvatskim klimatskim uvjetima za preradu u biodiesel. Sada, po uzoru na Njemačku, prevladava uljana repica, međutim ona u hrvatskim klimatskim uvjetima daje dvostruko manje prinose nego u njemačkim, pa je i zarada osjetno manja. Istraživanja bi vjerojatno pronašla neku biljku bogatu uljem kojoj bi više odgovarala hrvatska klima, ali – tko je zainteresiran, nema novaca, a tko ima novaca – nije zainteresiran.


Hrvatska slijedi europsku praksu koja preporučuje da do 2010. godine udio biodiesela u ukupnoj potrošnji bude 5,75 posto od ukupne očekivane potrošnje motornih goriva u zemlji. U 2009. godini očekuje se da udio biodiesela dosegne 2,74 posto, izvijestila nas je istraživačica u Odjelu za obnovljive izvore energije Energetskog instituta „Hrvoje Požar“ Biljana Kulišić. Kao i u Hrvatskoj, i u Europskoj uniji postizanje ovog udjela do 2010. godine nije bilo obavezujuće, ali i europska i hrvatska Zelena knjiga o energetici za 2020. godinu postavljaju nove ciljeve, ali ovoga puta – kao zakonsku obavezu i sa prijetnjom sankcije ako se to ne postigne:

„5,75 je samo smjernica, koliko bi bilo dobro. To je više moralna obaveza i ako se ne ispuni, nema nikakvih kaznenih odredbi. Ovih 10 posto 2020. godine se predlaže da bude s kaznenim odredbama, znači da bude obvezujuća. Evropskoj uniji se dogodilo da su samo dvije zemlje, od svih, Njemačka i Švedska, uspjele postići 5,75.“

Ina: Interventni uvoz iz Njemačke i Francuske - ukupno 82.000 'kubika' na sat



Ina je danas izvijestila da je "uspjela postići dodatne pozitivne
pomake vezane za interventni uvoz plina" - do utorka, 20. siječnja,
dogovorena je isporuka 42.000 prostornih metara po satu od njemačkog
E.ON Ruhrgasa, kao i dodatnih 40.000 prostornih metara na sat od
francuskog Gaz de France-Sueza. Iz Ine su priopćili da se isporuka dogovorenih 42.000 prostornih metara
plina po satu od njemačkog E.ON Ruhrgasa nastavlja do sljedećeg utorka
u jutarnjim satima. - Pored tih količina dogovoreno je dodatnih 40.000 prostornih metara
plina po satu od kompanije Gaz de France-Suez. Isporuka prirodnog plina
od GDF Sueza dogovorena je uz pomoć količina iz postojećeg portfelja
mađarskog MOL-a. Isporuka tih količina također traje do sljedećeg
utorka u jutarnjim satima - navodi se u priopćenju Sektora
korporativnih komunikacija Ine. I mađarski MOL izvijestio je da su "GDF Suez i MOL uspostavili
zajednički sustav opskrbe kako bi podržali Hrvatsku za vrijeme trajanja
plinske krize".
- Hrvatska Ina tako će dnevno primati 0,96 milijuna prostornih metara
plina posredstvom austrijskoga plinskog čvorišta Baumgarten. Isporuka
će početi sutra ujutro, a plin dostavlja GDF Suez uz potporu postojećeg
portfelja MOL-a. Dogovorena isporuka trajat će tri dana - navodi se i u
MOL-ovu priopćenju

Hrvatska u programu ukidanja viza za SAD

VAŠINGTON - Hrvatska je ušla u program ukidanja viza za putovanja u SAD, jer je u Vašingtonu potpisan dokument o saradnji hrvatskog Ministarstva unutrašnjih poslova i američkog Ministarstva nacionalne bezbednosti u oblasti unapređivanja bezbednosnih mera za putovanja hrvatskih građana u Ameriku.



Pomoćnik američkog ministra za nacionalnu bezbednost Stjuart Bejker izjavio je sinoć, posle potpisivanja sporazuma, da se Hrvatska pridružila "vrlo malom klubu" zemalja koje su ušle u program ukidanja viza za SAD.

"Pridružili ste se vrlo malom broju naroda koji su se službeno obavezali da ispune uslove neophodne za Program izuzeća od viza", rekao je Bejker.

Ulazak u program dobar je za obe zemlje, jer povećava sigurnost hrvatskih i američkih građana, kazao je Bejker, pozdravivši spremnost Hrvatske za razmenu podataka s vlastima SAD, prenela je "Slobodna Evropa", pozivajući se na hrvatske medije.

Hrvatska ambasadorka u SAD Kolinda Grabar-Kitarović, koja je potpisala dokument, zahvalila se na naporima administracije predsednika Džordža Buša i njegovoj ličnoj podršci iskazanoj prošle godine tokom posete Zagrebu da se Hrvatska uključi u program ukidanja viza.

Ona je naglasila da je Hrvatska "spremna ispuniti sve potrebne uslove, od uvođenje biometrijskih pasoši, do potpisivanja sporazuma o razmeni informacija, zaštiti granica i sprečavanju terorističkih aktivnosti".

Bejker i Grabar-Kitarović su naglasili da očekuju da će vize za putovanje hrvatskih građana u SAD biti ukinuta, što je moguće pre.

Sanader pozvao Sloveniju da suspenduje blokadu

Hrvatski premijer Ivo Sanader pozvao je Sloveniju da suspenduje blokadu Hrvatske u pregovorima s Evropskom unijom, naglasivši da granične teškoće sa Slovenijom ne mogu biti prepreka ulasku Hrvatske u EU.

Hrvatski mediji preneli su da je Sanader juče u Splitu izjavio da su vlada i svi ministri dobili zadatak da svi kriterijumi za zatvaranje poglavlja budu gotovi i izrazio očekivanje da će biti nađeno diplomatsko rešenje. Ističući da je granični spor u Piranskom zalivu, odnosno Savudrijskoj vali, kako se zove u Hrvatskoj, bilateralno pitanje koje se ne može staviti kao prepreka Hrvatskoj za ulazak u EU, Sanader je podsetio da je s tim otvorenim graničnim pitanjem i Slovenija ušla u EU, zaključivši da to pitanje ne treba stavljati u evropske pregovore jer to nije imala ni Slovenija.

On je rekao da dve zemlje treba zajedno da idu pred Međunarodni sud pravde, gde će svako izneti svoje argumente, nakon čega sud, na temelju argumenata, treba da kaže gde je tačno granica u zalivu.
"Hrvatska neće dozvoliti da joj bilo ko zabranjuje dostavljanje dokumenata sudu", rekao je Sanader, koji je o tome telefonom razgovarao sa slovenačkim premijerom Borutom Pahorom.
"Neka Slovenija donese sve dokumente sveta za koje misli da će joj koristiti, ali to će uraditi i Hrvatska", istakao je Sanader.
On je rekao da Hrvatska nema ništa protiv Slovenije i da su u bivšoj Jugoslaviji Hrvatska i Slovenija bile dve najprijateljskije i najnaprednije republike, naglasivši da između dva naroda nema problema i da ih veže dobrosusedstvo i prijateljstvo.

Istovremeno, hrvatski predsednik Stjepan Mesić je izjavio da nema potrebe za održavanje referenduma u Sloveniji o ulasku Hrvatske u Evropsku uniju, jer samo političari moraju rešiti celu stvar zato što su je oni i zakuvali. On je u emisiji Hrvatske televizije "Nedjeljom u dva" ocenio da spor Slovenije i Hrvatske oko linije razgraničenja u Piranskom zalivu za njega ne predstavlja ozbiljan spor, ali da su se obe strane ukopale na svojim pozicijama.
"U ovim trenucima političari na obe strane treba da budu odgovorni i da prihvate posledice i tražiti kompromise", naglasio je Mesić.
On je ukazao na postojanje nekoliko načina za rešavanje spora, među kojima je odlazak pred Međunarodni sud za morska prava u Hamburgu i Međunarodni sud pravde u Hagu.
Hrvatski predsednik je ocenio da bi bilo dobro da od Češke, koja sada preseda Unijom, dođe predlog da se ponovo sedne i da se prebrodi ovo ukopano stanje jer će to kasnije stvarati probleme onima koji to ne znaju da reše.

Neće Srbe povratnike za komšije



ZAGREB - Pripadnici udruženja ratnih vojnih invalida (Hvidra) Dubrovačko-neretvanske županije usprotivili su se odluci da na području bivšeg vojnog kompleksa Kupari žive u istoj zgradi sa Srbima povratnicima, piše Večernji list.



Prema odluci hrvatskog Ministarstva zaštite okoline, prostornog uređenja i građevine, bivši hotel "Mladost" će se preurediti u stambeni objekat, u kome bi 12 stanova trebalo da dobiju ratni stradalnici, a 20 stanova Srbi povratnici.

"Ti su Srbi pred početak rata otišli, a onda su nas verovatno s brda posmatrali i slali nam poruke u obliku granata. Sada bi se hteli vratiti, u što mi ne ulazimo, ali da budu u istom objektu sa stradalnicima, to ne odobravamo", izjavio je predsednik Hvidre u toj regiji Vitomir Bajac.

Njegov kolega iz dubrovačkog ogranka Hvidre Robert Hausvička rekao je da bi se, ako se projekt Ministarstva ostvari, u istom objektu odmah morala smestiti i policijska stanica, da bi se osigurao miran život.

Predsednik opštine Župa Dubrovačka Silvio Nardeli ocenio je da odluka da se u istoj zgradi smeste ratni stradalnici i Srbi povratnici nije odgovarajuće rešenje, ali pošto u opštini nema drugog prostora, moglo bi se dogoditi takvo nepopularno rešenje problema.

U Hrvatskoj tokom 2009. očekuju masovna otpuštanja

ZAGREB, U Hrvatskoj bi sledeće godine bez posla moglo da ostane više desetina hiljada ljudi - stručnjaci broj ukinutih radnih mjesta procjenjuju na 30.000 do 50.000, Vlada operiše cifrom od 63.000, dok najcrnje prognoze idu i do 150.000 otpuštenih, objavljeno je u Zagrebu.
Otpuštanja se prije svega očekuju u ugroženim granama, kao što su brodogradnja i prerada drveta, ali i privrednim djelatnostima koje može pogoditi globalna ekonomska kriza. Riječ je, prije svega, o trgovini, turizmu i građevinarstvu.
Globalna recesija, koja u Hrvatsku stiže s blagim zakašnjenjem, najviše će uticati na izvozno orijentisane kompanije, suočene s naglim padom porudžbina sa izvoznih tržišta.
Mnoga preduzeća iskoristiće, međutim, krizne okolnosti da se bezbolno riješe viška radne snage, a očekuje se i talas stečajeva malih i srednjih firmi koje, zbog rastuće nelikvidnosti i povećanih troškova finansiranja, neće uspjeti da se izvuku iz krize.
Hrvatsko udruženje poslodavaca procjenjuje da će do kraja godine u tekstilnoj i drvoprerađivačkoj industriji bez posla ostati oko 4.000 radnika, od kojih su nekima već uručene radne knjižice, odnosno nisu im produženi ugovori na određeno vrijeme.
Krajem oktobra, u Hrvatskoj je bilo, prema zvaničnim podacima, nešto više od 228 hiljada nezaposlenih, što je za 6.284, odnosno 2,8 odsto više nego u septembru, ali se procjenjuje da će se u narednim mjesecima ta cifra povećavati.
Najava uravnoteženog državnog budžeta predviđa oštro kresanje predviđenih infrastrukturnih projekata, a kako vodeće hrvatske građevinske firme veliki dio prihoda ostvaruju u poslovima s državom, odluka vlade o zaustavljanju ili odgađanju velikih javnih investicija direktno ugrožava građevinare.
Građevinske firme zapošljavaju 85.000 ljudi, pa bi, uz evidentnu krizu stanogradnje u kojoj, zbog oštrijih kredita, stanove nema ko da kupi, bez posla moglo ostati više od 10.000 ljudi.
Kako brojka zaposlenih u građevinarstvu, računajući i radnike po ugovoru na određeno vrijeme ili “na crno” dostiže i do 130.000, mnogi se plaše da bi u slučaju krize najmanje 60.000 njih ostalo bez posla.
Osim toga, restrukturisanje i privatizacija brodogradnje, koja se mora sprovesti do marta 2009, mogu dovesti do otpuštanja više hiljada ljudi. Zabrana rada nedjeljom, osim u turističkoj sezoni i u decembru, koja na snagu stupa od 1. januara - a po kojoj će nedjeljom raditi samo pekare, trafike, pijace i prodavnice u okviru benzinskih pumpi, bolnica i autobuskih i železničkih stanica - donijeće otkaze za dodatnih nekoliko hiljada ljudi, prije svega među malim trgovcima, koji su nedjeljom imali najveći promet, ali ni veliki trgovački lanci nisu isključeni.
Kako mnogi koji su ranijih godina dolazili na ljetovanje u Hrvatsku 2009. to neće moći da učine, računa se i na zatvaranje hotela i otpuštanja zaposlenih za vrijeme zime.
Konačno, ako kriza na tržištu kapitala postane dovoljno duga, višak radnika javiće se i u finansijskom sektoru, prvo u brokerskim kućama i društvima koja upravljaju investicionim fondovima, od kojih je najmanje deset već u teškom položaju.
Situacija se sada čini još gorom, jer se ni sindikati, pogotovo oni koji okupljaju korisnike budžeta (radnike zaposlene u državnim i javnim službama), ali ni poslodavci ne žele žrtvovati u procesu borbe protiv ekonomske krize: oni prvi ne pristaju na zamrzavanje plata do jeseni 2009, a drugi traže da vlada nađe sredstva kojima bi im pomogla u poslovanju i protive se bilo kakvom ograničavanju menadžerskih plata i privilegija.
U iščekivanju krize i mjera protiv nje, Hrvati masovno koriste potrošačke kartice, pa se u decembru, u velikoj mjeri zbog praznika, očekuje potrošnja od 12 milijardi kuna (1,7 milijardi evra), što je za tri milijarde kuna (oko 422 miliona evra) više nego u ostalim mjesecima u godini.
Računa se da će se svake sekunde koristiti više od 400 kartica. Hrvati su već dužni bankama 120 milijardi kuna (17 milijardi evra), od čega 51 milijarda kuna (7,2 milijarde evra) otpada na potrošačke kredite, dok tri miliona građana ulazi u minuse na računima, čija ukupna svota iznosi 15 milijardi kuna (preko dvije milijarde evra) - sve to uz prosječnu platu od 4.978 kuna (oko 700 evra). Tanjug

Kriza pred vratima, Vlada bez odgovora

Jedna od najvećih sindikalnih središnjica - Nezavisni hrvatski sindikati - prozvala je danas hrvatsku Vladu da nema nikakav scenarij pred dolazeću ekonomsku krizu. Ekonomska struka se slaže s tom ocjenom, ali predlaže i jednostavan način kako uspješno prebroditi krizu.





Svjetska gospodarska kriza je pred vratima Hrvatske, a Vlada nije pripremila nikakve mjere za ublažavanje njenih mogućih posljedica, optužio je danas premijera Ivu Sanadera predsjednik jedne od najvećih sindikalnih središnjica, čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. A situacija nije sjajna: prosječna plaća od 5.250 kuna, oko 730 eura, pokriva tek 80 posto potrošačke košarice za četveročlanu obitelj, a svaki je građanin prosječno zadužen 28.000 kuna, dakle oko 3.800 eura:

„Košarica pokazuje da se u Hrvatskoj živi loše. Zaduženost pokazuje da se u Hrvatskoj živi prezaduženo i loše. Pokazuje nam se vrlo jasno da se bez zaduženosti ne može živjeti u Hrvatskoj.“

U takvim uvjetima Hrvatska dočekuje dolazak globalne recesije, i svi su očekivali da nedavno osnovano Ekonomsko vijeće, kojem se na čelo postavio premijer, iziđe sa nekim prijedlozima mjera, kazao je Sever:

„Nikakav prijedlog rješenja nije došao. Ekonomsko vijeće bavilo se pitanjima kojima se željela baviti Vlada ili poslodavci. I na kraju sada se s pravom pitamo za koga vraga je osnovano Ekonomsko vijeće.“

Tko će pomoći tvrtkama koje će zbog recesije doći u krizu, tko će pomoći onima koji će kao žrtve recesije završiti na ulici, a procjenjuje se da će ih biti između pet i deset tisuća, pitaju sindikati.

I struka se slaže s ocjenom da Vlada nema organizirani pristup nadolazećoj krizi. Za naš radio govori predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i gospodarski strateg oporbenih socijaldemokrata Ljubo Jurčić. Jedino što Vlada poduzima je - kozmetika:

„Vladajuća politika apsolutno nema ideje kako se nositi sa tom situacijom, osim što može u nekom trenutku komunicirati o onom što smatra da poboljšava njenu percepciju u javnosti. A, inače, smislenog, organiziranog političkog pristupa ili upravljanja situacijom nema, ne postoji.“

Jurčić međutim nije pesimist - treba osigurati monetarnu ravnotežu, odnosno likvidnost. Zatim, treba odustati od neproduktivnih projekata sa dugim rokom povrata, a proračunska sredstva treba ulagati u socijalne programe i ono što može zaustaviti pad gospodarstva. A do jeseni treba pripremiti paket mjera za suočavanje sa krizom:

„Ne za jesen zbog jeseni, nego jednostavno što oni prije to ne mogu pripremiti jer, zapravo, kako oživjeti domaću proizvodnju i kako uzeti dio domaćeg tržišta koji je prepušten nesmotreno uvozu proteklih petnaestak godina, jer mi najjednostavnije rješenje možemo naći ako dio domaćeg tržišta vratimo domaćoj proizvodnji kroz kvalitetnije proizvode i efikasnije poslovanje, a ne kroz zabranu uvoza. Na taj način možemo zaustaviti pad domaće proizvodnje i čak je možemo povećati.“

Naime, u Hrvatsku je protekle godine uvezeno roba za 30 milijardi američkih dolara, a Hrvatska ima uvjete za proizvodnju bar pola od te uvezene robe, dake u vrijednosti od 15 milijardi dolara. Neka Hrvatska uzme vlastitim proizvodima 20 posto tog tržišta - tri ili četiri milijarde dolara u roku od dvije godine - i na konju je, kaže Jurčić:

„To je oko pet posto godišnje stopa rasta na sadašnju proizvodnju - što nas stavlja na vrh svijeta i Europe, recimo. Trebamo krenuti ne akademskim raspravama i praznim pričama, nego jednostavno imati usmjerenu politiku prema povećanju domaće proizvodnje, prije svega za domaće tržište zato što ga najbolje poznajete, a ako je nešto od toga izvezeno - onda smo na konju."

Hrvatska
Croatia Airlines izgubila 11 miliona eura




Hrvatska državna aviokompanija, Croatia Airlines (CA) prošle godine je izgubila 11 miliona eura, zbog visokih cijena goriva.

CA je, za ovu godinu, pripremila dva scenarija od kojih optimističniji predviđa rast i stabilizovanje cijene mlaznog goriva na oko 75 USD po barelu, prenosi Poslovni dnevnik.

Državni avioprevoznik je u prošloj godini prevezao rekordnih 1,87 miliona putnika, devet odsto više nego godinu ranije.

Najveći porast, 15 odsto, zabilježen je na međunarodnim letovima kojima je prevezeno 1,21 milion putnika, dok je na domaćim redovnim letovima zabilježeno ukupno 543.000 putnika, 11 odsto više nego 2007. godine.

Na vanrednim letovima prošle godine zabilježeno je 116.3000 putnika, a prosječna popunjenost iznosila je 65,2 odsto, 0,3 odsto više nego 2007. godine.

U Upravi kompanije su oprezni, jer nijesu sigurni da li će pozitivne putničke pokazatelje pratiti i finansijski rezultati, koji će biti poznati najkasnije 31. marta.

U CA očekuju će se poslovanje u ovoj godini odvijati u uslovima snažne tržišne konkurencije, posebno u međunarodnom redovnom prevozu, a očekuju da će na prometne i finansijske učinke uticati i efekti globalne ekonomske krize.

Nepotizam kao društveni običaj

Munjevita karijera kćerke bivše ministrice pravosuđa, koja je u vrijeme mandata svoje majke u dvije godine prešla put od sudske vježbenice do sutkinje, otvara pitanje – koliko je nepotizam još prisutan u Hrvatskoj i postoji li način da se on iskorijeni?





Iva Lovrin, kćer donedavne ministrice pravosuđa, Ane Lovrin, diplomirala je pravo i nakon stažiranja, krajem travnja 2006. godine, položila pravosudni ispit. Svega koji dan kasnije raspoređena je na mjesto sudske savjetnice, prvo na određeno, pa potom i na neodređeno vrijeme. Vrijeme prolazi i točno dvije godine nakon što je njena kćer stekla sve uvjete za zvanje suca, ministrica Lovrin raspisuje natječaj za tri sudačka mjesta upravo u Zadru, otkuda je došla u Zagreb na ministarsku funkciju i gdje njena kćer živi i radi. Sudačko vijeće zadarskog suda u svom mišljenju rangira Ivu Lovrin tek kao četvrtu od 13 kandidata, međutim nadležna instanca u Zagrebu – Državno sudačko vijeće - za troje novih sudaca u Zadru bira najviše rangiranog po ocjeni zadarskog sudačkog vijeća - ministričinu kćer i kandidata koji po stručnoj ocjeni zadarskih starijih kolega nije dobio nijedan glas, ali je zato predsjednik kninskog tenis-kluba.



Sociolog i župnik, don Ivan Grubišić, kaže da se doista nastavlja praksa nepotizma iz devedesetih, samo što se mnogo toga ne zna i o tome se ne govori:



"Mislim da je to javna tajna, a poneki slučajevi izađu u javnost, o kojima se onda piše. Mislim da to nisu pojedinačni slučajevi, nego da puno toga ima u državnoj administraciji, koja je glomazna. Napravljena su istraživanja u kakvim su vezama, rodbinskim ili stranačkim, određeni ljudi. Iz njih se vidi da je stranačka ili rodbinska pripadnost odlučujuća za popunjavanje određenih mjesta."



Dekan zagrebačkog Pravnog fakulteta i najuvaženiji hrvatski ekspert za fenomen korupcije, Josip Kregar, podsjeća da je ministrica Lovrin već u jednom drugom slučaju, kada je imala diskreciono pravo, pokazala da postupa prema stranačkim i osobnim načelima, a ne u duhu i slovu zakona. Radilo se o izboru bilježnika:



"Imenovala je svoju pomoćnicu iz svoje administracije, koja nije bila na listi bilježničke komore niti je imala ikakvog iskustva u javnom bilježništvu. Tada se već pokazalo da postupa prema stranačkim i osobnim načelima. Ovo je samo jedna ružna potvrda da se to odnosi i na njenu kćerku, neposrednog potomka."



"Zlatno vrijeme" nepotizma u Hrvatskoj bile su devedesete, kada je većina članova obitelji Tuđman bila uspješna u poslovnim poduhvatima, a prednjačio je unuk koji je imao i vlastitu banku:



"Gdje god se stvara mogućnost u pogledu korištenja vlasti i pozicije, tamo se najčešće uključuju najbliži rođaci i suradnici. A onda oni koriste činjenicu karizmatskog vođe da ostvare sasvim niske osobne individualne i materijalne ciljeve."



Nepotizam nije karakteristika samo suvremenog hrvatskog društva, nego je podjednako tako bio prisutan i u socijalizmu. Jedino što je stalno, to su mentalni sklopovi, objašnjava don Ivan Grubišić:



"Bez obzira kako se oni opravdavali – ideološki, svjetonazorski ili rodbinski - mentalni sklop je takav da se on teško mijenja, bez obzira na društveno uređenje. Kod nas još uvijek ti mentalni sklopovi puno toga uvjetuju i određuju i po njima se uglavnom ljudi i ponašaju."



Nepotizam i zapošljavanje potomaka posebno je prisutno u akademskoj zajednici. Svi su znali da na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti tri familije drže pola predmeta, pa nitko u Zagrebu nije bio ni iznenađen kada je otkriveno da se upravo na tom fakultetu najviše trgovalo ocjenama. Rektorski zbor zagrebačkog Sveučilišta sprema jedan dokument u koje će nastojati artikulirati kriterije kojima bi se izbjegao nepotizam, a naglasak će u prvom redu biti na tome da se kod kandidiranja nikakve rodbinske veze ne smiju sakrivati.

Kako su hrvatske vlasti prisilno iseljavale Srbe

Početkom devedesetih godina, hrvatske su vlasti iz koristoljublja i etničkog čišćenja doslovce deportirale neke Srbe i nepoćudne Hrvate iz njihovih stanova pod prijetnjom smrti, proglašavajući ih državnim neprijateljima i petom kolonom. Splitski Centar za razvoj demokracije posjeduje više takvih dokumenata i smatra da bi Hrvatska, ne radi Europe, već sebe same, trebala poništiti sve takve sudske presude. Mihajlo Vuković iz Osijeka samo je jedan od prisilno iseljenih.





"Bio sam u Osijeku 1991. godine i 10. decembra dobio sam rješenje od suda da moram da napustim stan i Osijek do 20. decembra 1991. godine. Napisali su da smo nešto radili protiv države Hrvatske, ali makao nisam nikuda iz kuće. Kuda ću ja kao penzioner da maknem!? Sada imam 85 godina."



Unatoč Mihajlovim tvrdnjama, u sudskoj odluci koju su mu početkom prosinca 1991. godine u stan donijela dva hrvatska vojnika je pisalo:



"Okružni sud u Osijeku, po zapovijedi Glavnog stožera, po istražnom sucu Šimenić Dragana, donio je rješenje da se iz Republike Hrvatske prognaju u Srbiju Vuković Luke Mihajlo i supruga Ljuba, rođena Ostojić, najkasnije do 20. prosinca 1991. godine, a potom obavijesti Glavni stožer Osijek. Obrazloženje: sudjelovali u pomaganju oružane pobune u cilju stvaranja Velike Srbije."



"Primio sam i potpisao. Prijetili su da će nas postrijeljati."



Mihajlov sin Željko podsjeća da mu je otac bivši oficir JNA i u mirovini još od 1973. godine. Živio je u Osijeku sa suprugom u stanu od 46 kvadrata:



"Tako je. Nisu ih pustili ni torbe da spreme, nego samo vrećice i rekli im – Napolje!"



Splitski Centar za razvoj demokracije posjeduje opsežnu dokumentaciju o tom i sličnim slučajevima. Voditeljica centra, Semina Lončar, ističe da je na taj način u Splitu, Osijeku, Gospiću i drugim gradovima protjerano, a zatim i razvlašteno od svojih stanova, preko 24.000 obitelji:



"Država je donosila rješenja o deportaciji jer su navodno neprijatelji. Umjesto da je istražila ta kaznena djela i da je primijenila kaznenu sankciju, da je utvrdila to kazneno djelo, ona je htjela imovinsku korist. Ljudima koji nisu pristajali na ucjene, na razna zastrašivanja, na telefoniranja i koji nisu htjeli izaći iz stanova, počeli su slati rješenja o deportacijama. Kada i tada nisu pristajali na deportaciju, davanjem ključa od stana, onda su im provaljivali sa motornim pilama u stan i izbacivali ih."



Željko Vuković poznaje još osječkih Srba koji su protjerani na isti način:



"Još jedan komšija je dobio to, neki gospodin Pero, koji je isto vojno lice. On je stanovao u srednjem ulazu, a mi u zadnjem. On je stanovao na broju 4. a mi na broju 6. Kada sam ga našao u Beogradu, on mi je rekao da je dobio sudsko rješenje da se moram iseliti."



Na temelju rješenja u kojima piše da je sud donio odluku na zahtjev Glavnog stožera, Semina Lončar zaključuje da se sve radilo po diktatu tadašnje službene politike:



"Pokušali smo prije pet-šest godina na temelju takvih dokaza i dokumenata do kojih smo došli, procesuirati to kao kaznena djela, čak i kao genocid i etničko čišćenje i zločin protiv čovječnosti, ali još uvijek u Hrvatskoj nema političkog sluha da se ovakva kaznena djela, koja su se radila početkom devedesetih godina, riješe. To su bila masovna zastrašivanja Srba po gradovima u Hrvatskoj kako bi se iselili iz njihovih stanova. Na taj način je bilo prisiljeno otići 24.000 obitelji iz gradova Hrvatske."



Mihajlo Vuković trenutno živi u Beogradu i ima 85 godina. O njemu brine sin. Supruga mu je prije nekoliko godina umrla. Mihajlo ne prestaje podnositi zahtjeve hrvatskim vlastima da mu vrate stan iz kojeg je neopravdano i nasilno istjeran ili isplate barem kakvu naknadu:



"Oni meni odgovorili da ja taj stan ne mogu dobiti jer je oduzet putem suda u Osijeku."



Semina Lončar ima saznanje da je dosad pozitivno riješen samo jedan takav slučaj, slučaj Vujasinović u Splitu, te ukazuje na "sramotnu ulogu koju su hrvatski sudovi odigrali po diktatu ondašnje vlasti":



"Oko 100.000 ljudi, koji su živjeli na području slobodnog dijela Hrvatske, bez obzira na koji način su bili prisiljeni izaći, sud je odmah nakon mjesec-dva donosio presude da im se otkazuje stanarsko pravo zbog toga što su stan prestali koristiti bez opravdanog razloga. To je poseban proces koji ćemo otvoriti. Hrvatska ne može zaobići taj problem jer ga mora riješiti."

Traži se ukidanje Zakona o golf igralištima



Četiri nevladine udruge u Hrvatskoj - Zelena akcija, Gong, Transparency Intrenational i Zelena Istra - traže od Vlade da pod hitno ukine Zakon o golf igralištima, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. godine jer ugrožava ustavom zagarantirano pravo vlasništva i omogućava devastaciju šumskog i poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj. Takav Zakon, prema njihovim saznanjima, nema nijedna zemlja u svijetu, a u Hrvatskoj je, kažu, donesen samo zato da bi se "otelo od sirotinje i dalo bogatima".



Predsjednica zelene Akcije, Jagoda Munić, ponavlja da nisu protiv golf terena, ali jesu protiv Zakona koji budućim investitorima tajkunima omogućava da vrlo lako i jeftino dođu do željenog zemljišta, na štetu vlasnika zemlje, ali i općeg društvenog interesa:



"Smatram da je izuzetno štetan za Hrvatsku, za naše poljoprivredno zemljište, za naše šumsko zemljište, ali je za nekakav odnos moći tipičan super-hikovski Zakon koji otima sirotinji da bi dao bogatašima."



U Hrvatskoj se planira izgraditi čak šezdesetak golf igrališta, a Zakon privilegira investitore tako što im je dovoljno da imaju svega 42 posto potrebnog zemljišta pa odmah stječu pravo za otkupljivanje i ostale okolne zemlje, unatoč mogućem protivljenju vlasnika. Višnja Škorić iz Gonga:



"U ovom slučaju radi se o oduzimanju privatnog vlasništva, vaše ili moje zemlje, za privatan interes, a ne za javni interes. Tko nas može uvjeriti da je golf igralište jednako važno kao jedna auto-cesta, kao jedna bolnica, kao jedan heliodrom, one stvari za koje se inače radi izvlaštenje."



Dakle, ako vaša zemlja graniči sa zemljištem budućeg golf igrališta - investitori vas, pojašnjava Škorić, zakonski mogu prisiliti da im je prodate:



"Oni će vam oduzeti tu zemlju uz naknadu za poljoprivredno zemljište. Ta zemlja će biti prenamijenjena u građevinsko i njena cijena skače desetostruko u onom trenutku kada vam je oduzmu, a vi ćete dobiti od pet do 14 eura po kvadratu. Nakon što vam je oduzmu, ona će vrijediti preko 60 eura po kvadratu. Takvi primjeri već postoje i i ljudi nam se već javljaju ogorčeni i unezvjereni jer ne znaju što da rade."



Senka Đurašin iz Male Bune, nedaleko Zagreba, jedna je od tristotinjak ogorčenih vlasnika zemlje koja graniči s budućim golf igralištem, ucrtanim u prostorni plan grada Velike Gorice:



"Mi smo 2005. godine dobili odbijenice. Gorička vlast je bila pod vlašću HDZ-a. Svako je dobio odbijenicu za svoju parcelu, a to znači da ne možemo mijenjati prostorni plan. Ovim Zakonom, poduzetnik i tajkun gospodin Matković, i dalje traži investitore. On će prikupiti 42 posto i ići će na naše izvlaštenje zemljišta. Kratko i jasno - to je prestrašno. Za godinu dana, ako to zaživi, nas će iseliti iz vlastitih kuća."



Podsjeća da je to poljoprivredna okolica Zagreba, ljudi tamo sade povrće, sada su očajni, ali boje se reći jer su pod pritiskom političkih moćnika:



"Ljudi se boje reći jer 1996. godine su postojale prijetnje, a možete misliti sada, kada je izglasan Zakon koji je na njihovoj strani."



I tako, parafrazira, Jagoda Munić, "Nitko nema što Hrvatska imade":



"Imamo definitivno što drugi nemaju - imamo Zakon o igralištima za golf."



Nevladine udruge pokreću široku javnu akciju i traže od Vlade da Zakon ukine:



"On je na skandalozan način usvojen. Donesen je na sjednici Vlade a prije toga ga nitko nije vidio, nije bio ni na jednoj radnoj raspravi, ni na kakvom web site-u ministarstva, da bi se mogao pogledati i komentirati. To nije bilo moguće. Zamislite koja je to brzina - u jednom danu je iz Vlade došao u Sabor, u hitnu proceduru. To znači da nema tri normalna čitanja, nego da se u jednom čitanju i u jednoj raspravi sve obavlja. Izvlašćuje ljude zbog privatnog interesa, a ne zbog javnog. Nije to gradnja auto-ceste, bolnice ili škole da vas izvlaste na ovaj način, ali zbog golfa će moći."



Antun Zoran Petrović iz Transparency Interantionala - Hrvatska upozorava da Zakon o golfu ne ugrožava samo privatno vlasništvo i opće demokratske procedure, već i puno drugih stvari:



"Zakon otvara neslućen prostor za korupciju. Smatramo da ga treba čim prije ukinuti. Zbog toga smo pripremili jednu analizu na temelju koje će se napraviti zahtjev za osnovu ustavnosti i uputiti Ustavnom sudu."

Puhovski:U Oluji i posle nije počinjeno etničko čišćenje

ZAGREB, 24. januara (Tanjug) - U toku operacije Oluja i posle nje počinjeno je etničko čišćenje, jer je svoja boravišta napustilo između 120 i 150.000 Srba, od kojih su veliku većinu činili seljaci, koji svoje domove napuštaju samo ako imaju osećaj da im je život ugrožen, izjavio je danas u intervjuu za zagrebački "Radio 101" bivši predsednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) Žarko Puhovski.

Puhovski je trebalo da kao svedok tužilaštva u protekla dva dana da iskaz u procesu koji se vodi pred Haškim tribunalom protiv trojice hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, ali pošto se odužilo svedočenje pre njegovog, njegov dolazak u Hag je, kako je naveo, pomeren na 12. februar.

Puhovski je za "Radio 101" objasnio kako ga Tribunal traži za svedoka zbog toga što je bio autor "dela teksta, uvoda u objavljene dokumente koje je HHO u obliku knjige objavio pre nekoliko

godina kao svoj stav prema čitavoj situaciji u doba Oluje", iako je predsednik HHO-a tada bio Ivan Zvonimir Čičak.

"Bitno je da smo mi u tim dokumentima objavili sedamstotinak imena žrtava, a nikad nijedno ime nije bilo javno osporeno, izdržala su proveru. Stvar je za zaključak suda šta ti podaci znače u konkretnom postupku", rekao je Puhovski za zagrebački radio.

Suđenje Gotovini, Čermaku i Markaču

HOĆE LI LAUŠIĆ BITI OPTUŽEN ZA ZLOČINE U OLUJI?



Haaško tužiteljstvo tražilo je prošlog tjedna od umirovljenog generala Mate Laušića da na razgovor s tužiteljima uoči haaškog svjedočenja povede i svog odvjetnika, jer je u statusu osumnjičenoga. Kako Haaški sud ne može više nikoga optužiti za ratne zločine, Laušić bi mogao biti osumnjičen jedino u Hrvatskoj.

Piše: Snježana Pavić

Bivši zapovjednik Vojne policije Mate Laušić u ponedeljak je pred Haaškim sudom počeo svjedočiti na suđenju protiv generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača. Višednevno svjedočenje počeo je objašnjavanjem kad je tko bio nadređen vojnoj policiji, Ministarstvo obrane ili zapovjednik zbornog područja.

Da Tužiteljstvo i dalje Laušića tretira kao osumnjičenog, saznalo se u sudnici. Odvjetnici optuženih generala zatražili su uoči početka svjedočenja Mate Laušića da se razjasni svjedoči li on kao osumnjičeni ili svjedok, no u haaškoj sudnici na to pitanje nije do kraja odgovoreno jer je ostalo otvoreno vodi li se u Hrvatskoj neki postupak protiv Laušića ili ne.


Uspomena iz Domovinskog rata: Laušić uz Gojka Šuška

Laušić je rekao da su ga tužitelji prošlog tjedna pozvali na razgovor, u prisutnosti njegova odvjetnika. Razgovor su htjeli snimiti, uz objašnjenje da imaju obaveze prema hrvatskom pravosuđu da dostave snimku razgovora ako bi u Hrvatskoj, eventualno, bio pokrenut proces protiv Laušića. Laušić je pristao na razgovor, ali pod uvjetom da ga ne snimaju i da dođe bez odvjetnika, no Tužiteljstvo je to odbilo pa razgovor nije održan. Laušić svjedoči kao svjedok Tužiteljstva, pa je prema haaškim pravilima uobičajeno da uoči pojavljivanja u sudnici pripremi svoj iskaz u novom razgovoru s tužiteljima.

Laušić je u svibnju 2004. prvi put razgovarao s Tužiteljstvom kao osumnjičeni. U srpnju iste te godine pozvali su ga na novi razgovor i obavijestili da više nije osumnjičen, nego ga zovu samo kao svjedoka. U svibnju 2007. tužiteljstvo je imenovalo Laušića jednim od novih sedam članova udruženog zločinačkog pothvata protjerivanja Srba u Oluji. Uz Gotovinu, Čermaka i Markača, tada su kao članovi pothvata, na čelu s predsjednikom Tuđmanom, imenovani bivši ministri Jure Radić i Ivan Jarnjak, šef tajne službe Markica Rebić i četvorica generala: Laušić, Miljenko Crnjac, Rahim Ademi i Mirko Norac.

ICTY: branitelji generala napali vjerodostojnost Laušićeva iskaza

Branitelji trojice hrvatskih generala, optuženih za zločine u „Oluji”, u ponedjeljak su pred Haaškim sudom (ICTY) napali vjerodostojnost iskaza ratnog zapovjednika Vojne policije Mate Laušića, tvrdeći da on nije prihvatljiv jer se Laušićev status od prvog razgovora s haaškim istražiteljima prije četiri godine do danas mijenjao od osumnjičenika do svjedoka, a danas je nedefiniran, jer ga Haaški sud više ne može optužiti, ali hrvatsko pravosuđe može.

„Budimo iskreni..., svjedok je imao važnu funkciju i to svi znamo”, kazao je odvjetnik generala Ivana Čermaka Stephen Kay, poručivši da Laušićev iskaz haaškim istražiteljima dan prije četiri godine „služi samo njegovim interesima da izbjegne kazneni progon” jer ga je dao kao osumnjičenik te je stoga nepouzdan.

Branitelji generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača izmjenjivali su se ustrajno ponavljajući kako je njegov iskaz i dalje dvojbene vrijednosti jer Laušiću, kao osobi koju je Haaško tužiteljstvo u međuvremenu uvrstilo u sudionike udruženog zločinačkog pothvata, prijeti opasnost od kaznenog progona pred hrvatskim pravosuđem bez obzira na činjenicu što ga Haaški sud više ne može optužiti jer su službeno završile sve istrage. Žestok napad na vjerodostojnost iskaza jednog od najvažnijih svjedoka tužiteljstva vodio se bez Laušićeve nazočnosti u sudnici.

Kad su branitelji iznijeli prigovore, predsjedavajući sudac Alphons Orie uveo je Laušića u sudnicu i razjasnio s njim kako je bio upoznat da je prvi iskaz u svibnju 2004. dao kao osumnjičenik, a drugi u kolovozu iste godine kao svjedok. Laušić je na izričito pitanje suca kazao kako pri promjeni njegova statusa iz osumnjičenika u svjedoka nije bilo nikakve nagodbe s tužiteljstvom.

Također, Laušić je sucima kazao kako ga je u siječnju ove godine tužiteljstvo uputilo u činjenicu da ga Haaški sud ne može kazneno goniti, ali domaće pravosuđe može, no dodao je da sve te činjenice nisu utjecale na istinitost svih njegovih iskaza vezanih uz Haaški sud.

„Moja je priča uvijek bila ista”, rekao je smireno Laušić dodavši da je status osumnjičenika u 2004. doživio kao taktiku tužiteljstva da ga pridobije na razgovor s haaškim istražiteljima.

Orie ga je na kraju upozorio na pravo da sam sebe ne optuži odgovorima jer se materijal s Haaškog suda može upotrijebiti pred hrvatskim pravosuđem. Tek zadnjih desetak minuta rasprave tužitelji su počeli s glavnim ispitivanjem u kojem je Laušić objasnio kako su zapovjednici postrojba vojne policije bili podređeni zapovjednicima zbornih područja u obavljanju redovitih vojnopolicijskih zadaća, a MORH-ova Uprava Vojne policije, kojoj je Laušić bio na čelu, imala zadaću razvoja vojne policije, vođenja kadrovske politike te kontrole i nadzora.

Veći dio prvog dana Laušićeva svjedočenja protekao je u ispravljanju pogrešaka u prijepisu s engleskog na hrvatski Laušićeva iskaza haaškim istražiteljima dana prije četiri godine, od kojih su se neke pogreške u interpretaciji iskaza pokazale sadržajno bitnima. Suđenje se nastavlja u utorak popodne.